gorazde

Goražde,grad heroj na izdisaju

Teška ekonomska situacija, slabe putne i svake druge komunikacije sa ostalim dijelovima Federacije, spor proces povratka proganih u okolna podrucja, nikakav proces opravka porušenog i uništenog, brige su koje bi prosjecni Goraždanin lakše podnio od osjecaja kojeg dijele gotovo bez izuzetka - da su oni, zapravo, zaboravljeni, napušteni, prodani i da ce u miru izgubiti ono što su krvlju odbranili u ratu

Piše: Tarik Lazovic

Glas rahmetli Enesa Mušovica, britak i pucketav, prekidan stalnim šuštanjem loših radioamaterskih veza, izvještaca ratne bh. Radio-televizije, odzvanja mi u ušima dok se ravnim, ali prilicno vijugavim putem preko Romanije približavamo Goraždu.

"Agresorske granate i projektili i danas nemilice razaraju grad, ali linije branilaca Goražda niti centimetar ne odstupaju...", grmilo je, iz dana u dan, iz tranzistora i radioprijemnika širom Bosne i Hercegovine.

Ovaj grad je ostao jedini grad istocne Bosne koji nije podlegao pod stravicnim i višegodišnjim nasrtajima agresora cije je maticno leglo samo puškomet istocnije.

Tipicno bosanski grad, smješten u dolini, ne toliko širokoj koliko bogatoj i plodnoj, niz krivu i duboku Drinu, nježno zaogrnut strmim obroncima okolnih planina. Sa vrhova i kosa tih strmih brda cetiri su godine sijani smrt po mahalama Goražda.

Na istocnoj kapiji Bosne

Stanovnici ovoga grada na istocnoj kapiji Bosne su, u posljednjoj deceniji, prevalili preko tanke niti od jednog od dobrostojecih gradova bivše države, do herojskog otpora agresiji i gostoprimstva za hiljadama prognanih, sve do današnje agonije zabora-vljenog grada na kraju svijeta.

Kad se poklope vedar i topao dan, bistro nebo, cista Drina i prirodan šarm ovoga grada, posjetilac bi serbez mogao pomisliti da se radi o prlicno sretnoj i bezbrižnoj sredini. Cak ni znatan dio još neopravljenih kuca i srušenih zgrada nimalo ne kvari dojam. Štaviše, prilicno se dobro uklapaju u okolinu. Ali, takav dojam kratko traje. Tek do prvog razgovora. Goražde i njegove stanovnike, kojih je - to tvrde svi - svakim danom sve manje i manje, vec dugo, još otkako su se potrošili herojski dani, more teške brige. Teška ekonomska situacija, slabe putne i svake druge komunikacije sa ostalim dijelovima Federacije, spor proces povratka proganih u okolna podrucja, nikakav proces opravka porušenog i uništenog, brige su koje bi prosjecni Goraždanin lakše podnio od osjecaja koji dijele gotovo bez izuzetka - osjecaja da su oni, zapravo, zaboravljeni, napušteni, prodani i da ce u miru izgubiti ono što su krvlju odbranili u ratu.

Šta odgoni od Goražda?

- Kako pratim situaciju, sve više mislim da je sve ovo prodato - kaže Hasan Gabela, novinar lokalne radio-televizije i dopisnik "Jutarnjih novina". - Preovladava opci osjecaj bezperspektivnosti i indolencije, ne zato što Goražde nema potencijala, niti mogucnosti. Ima toga ni manje ni više nego u ostalim gradovima u Bosni i Hercegovini. Nego, jednostavno mi se cini da je pogrešna politika odavde otjerala svaki interes za životom, kako ljudi izvana, tako i od samih mještana - dodaje. Nezadovoljstvo se osjeti u zraku. U razgovoru prevladuju dvije teme. Prva, pronaci nacin kako najjeftinije i najlakše doci do useljenicke vize za Australiju ili Kanadu. Druga tema je ironicno-analiticko prepricavanje propusta, paradoksa i nerada struktura vlasti, od opcinskih do kanatonalnih.

- Niko ne zna niti otprlike koliko ljudi je dosad napustilo Goražde - nastavlja Hasan Gabela, koji je kao novinar pokušao doci do egzaktnih podataka o tome. - Potpuno je nezahvalno reci, pa i otprilike, jer su stalna pomjeranja stanovištva, odlasci i dolasci u Goražde, toliko promijenili sliku da niko od nadležnih ne zna ni koliko je ovdje stanovnika. Ne zna se ni koliko je otišlo.

- Medutim, potpuno je jasno - kaže Gabela - da je taj broj ogroman. Podatak da se u ovu godinu u prvi razred osnovne škole na Bosansko-podri-njskom kantonu upisalo svega nešto više od dvije stotine djece, zabrinuo je i one najbezbrižnije. Nekad ih se je, kako kažu Goraždani, znalo toliko upisati samo u jednu osnovnu školu. - Ne odlaze iz Goražda samo oni koji su primorani teškom ekonomskom situacijom, iako je takvih najviše. Idu i oni koji su imali više nego dobru egzistenciju. Evo, nekidan je otišao covjek, inace iz Vlasenice, koji je ovdje održao dvije mesnice i imao dobar biznis. Prije njega su otišla peterica brace, sveijedan je imao ili dobar posao ili je nešto privatno radio - pojašnjava Gabela.

Eksploziv i oružje bez tržišta

Ulicama Goražda uglavnom štetaju mladi; školska djeca. Ljudi srednjih godina je sasvim malo na ulici. Ako ih i ima, onda u hladu, pod tendom nekog od brojnih kafica, ispijaju kahvu. Posla u Graždu nema ni za lijeka. Predratni industrijski giganti, namjenska industrija "Pobjeda", "Azotara", Tvornica žice i druga, manja preduzeca, koja su ovaj grad u bivšoj državi doveli na trece mjesto po visini dohotka po glavi stanovnika i na drugo po broju automobila, odmah poslije Maribora, sada životare cekajuci da im privatizacija prekrati muke. "Pobjeda", koja je prije rata zapošljavala više od hiljadu radnika, ciji su proizvodi, ekploziv i naoružanje pred rat, a pogotovo u ratu bili zlata vrijedni, više nema tržišta, a nisu bili uspješni pokušaji preusmjerava-nja proizvodnje.

Samo se još Bekto ne da

Znacajan broj Goraždana je, nakon rata, utocište i kakvu-takvu egzistenciju pronašao radeci profesionalno u Vojsci Federacije. Medutim, aktualno smanjivanje vojnih potencijala, dirigirano "odozgo", mnogima ce izmaci tlo pod nogama. Više od pet stotina oficira i vojnika sa podrucja Goražda je ovih dana napustilo ili ce napustiti Vojsku.

- To je veliki udar za grad. Koliko je otpušteno vojnika, toliko je porodica ostalo bez egzistencije. Ne radi se o manje od dvije hiljade duša - zabrinuto komentira Nedžad Kurtovic Gidra, poznati borac kojeg ovdje malo ko ne poznaje.

- Ono malo ljudi što je imalo posla, to je bilo u vojsci. Doduše, nešto ima i po administraciji - Kanton, Opcina, mjesne zajednice, pa granapi, i to je to. Samo je još Bekto zaposlio ljude, i dobro ih placa - dodaje Gidra, spominjuci jedan od rijetkih uspješnih posljeratnih projekata u Goraždu. Rijec je o mještaninu koji je dugo bio na radu u inozemstvu. Veoma uspješno se vratio otvorivši Tvornicu plasticne galanterije i drugih proizvoda od plastike. Sada je zaposleno više stotina radnika. Radi se uglavnom za izvoz, a Bekto je kako svi tvrde sve sam uradio, bez ikakve pomoci vlasti.

- Klima za prvatni biznis je prilicno loša. Tvrda politicka administracija nimalo pozitivno ne utice na moguce investitore ili biznis ovdašnjih ljudi - kaže Admir Pozderovic, jedan od rijetkih boraca u vlasti, zastupnik u Kantonalnoj skupštini ispred Stranke za BiH, i direktor filijale Bosansko-njemackog osigiranja u Goraždu, polahko odmotavajuci dobrahno isprepleteno klupko kritika na racun vlasti.

Kako je otjeran "Prevent"

- Evo, recimo, ja više od pola godine cekam dozvolu za izgradnju stambeno-poslovnog objekta. Sve to ide sporo, neefikasno. Mi smo za Goražde, zbog indolentnosti, izgubili "Prevent", ciji je vlasnik inace iz Goražda. On je dolazio prvo ovdje pokušavajuci otvoriti pogon. Medutim, niko od zvanicnika Kantona ga nije primio nakon što je više od sedam dana pokušavao dogovoriti sastanak. Nije uspio dogovoriti i sada u Visokom, umjesto ovdje, zapošljava više od osamsto ljudi i postaje menadžer godine - pomalo rezignirano pojašnjava Pozderovic. U gradu se doista malo gradi, osim jednog ili dva objekta koji se polahko obnavljaju.

- Jedino što smo u ovih šest godina dobili semafore! - zakljucuje Hasan Gabela i dodaje: - Jedini pravi projekt koji je dovršen ce izgleda, kako je krenulo, propasti - aludirajuci na veoma aktuelno i bolno pitanje Goražda - vodu. Grad se prije rata opskrbljivao pitkom vodom iz vodozahvata Rogatice. Na samom pocetku rata su agresori zavrnuli slavine. Stanovnici su se nekoliko godina patili i snalazili kako je ko mogao, da bi se nakon agresije pristupilo projektu postrojenja koja bi precišcavala vodu iz Drine. Oko tri miliona maraka je koštao projekt i gotovo je potpuno realiziran iz kredita kojima se Kanton zadužio. Taman kad su Goraždani pomislili da su riješili ovaj problem, javno preduzece za snadbijevanje vodom je, iz neobjašnjivih razloga, odlucilo ponovo potpisati ugovor sa partnerom iz RS-a o snabdijevanju grada vodom iz Rogatice, nacinivši beskorisnim projekt u koji je uloženo mnogo novca.

- Kad smo imali svoje, kome je trebalo da ponovo gradsku vodu stavlja na raspologanje onim istim što su nam je vec jednom zatvorili? Da je to bolje rješenje, pa inekako. Ali, zna se da taj vodozahvat nije dovoljan i da ne može doprijeti do viših i udaljenih dijelova opcine i kantona. Sa našeg postrojenja, jer je veceg kapaciteta, može. Pitam se gdje je tu logika! - pojašnjava Gabela. Vladajuce strukture u Goraždu - to ce svakom pažljivijem posmatracu biti jasno - nikako da se nadu na istim valnim dužinama sa narodom. Koliko su nezadovoljni radom vlasti dok je na celu bila SDA, toliko su, pa možda i više, nezadovoljni otkako je vladajucu palicu preuzela Alijansa.

SDA i SDP zajedno!

- Ovdje se cesto ne radi o klasicnoj politici i odnosima kao u Sarajevu ili drugdje. Ovdje su cesti paradoksi da su ljudi iz SDP-a i SDA-a zajedno protiv SBiH. To je radi licnog interesa, jer se u ovakvim sredinama svi mahom poznaju i vladaju drukciji odnosi. Cesto su familijarne veze mnogo jace od stranackih - pojašnjava Admir Pozderovic, koji je, upravo dan-dva prije nego što smo se susreli, na Kantonalnoj skupštini uspio sprijeciti novo zaduženje kako bi se popunio budžet.

- To se htjelo samo da bi se, prije izbora, popunio budžet, podijelile place i zaostaci, a ko ce i kako taj kredit vracati, nikoga ne interesira - dodaje.

- Radi se o neradu. Ljudi ne dodu na Skupštinu po nekoliko puta, bez obzira o kojoj se stranci radi - ukljucuje se i Gidra, dodajuci da je narod isprva veoma pomno pratio ta dogadanja, dok je u posljednje vrijeme sve manje zainteresiran.

- Samo se kod nas može dogoditi da Vlada donose jednu odluku na sjednici i da je istog dana stavi van snage - kaže Alen Bajramovic, dopisnik "Avaza". - Radilo se o smanjenju placa. Odluka je donesena, da bi se kasnije javilo da je poništena.

Krupan i nezgrapan administrativni aparat još uvijek nije našao nacina da komunicira na pravi nacin sa gradanima. Oni ciji bi glas vlast trebala slušati, svakako su branioci Goražda, bar u ime oko dvije hiljade onih koji su dali svoje živote na ratištima oko grada.

- U Vladi nema nikoga, u skupštini koliko znam imaju dvojica, ja i još jedan borac - opisuje Admir Pozderovic ucešce boracke populacije u vlasti.

- Ovaj grad i kanton od rata naovamo nisu nijedoj šehidskoj ili invalidskoj ili, pak, borackoj porodici riješili stambeno pitanje - tvrdi Izet Bahtanovic, bivši ministar u Vladi Kantona, sada direktor "Šeh in petrola" u Goraždu. - Nijedan novi stan nije napravljen, niti se kome nešto riješilo. Ja to dobro znam, jer sam bio ministar jedan mandat, sve dok nisam vidio da nisam sposoban uraditi sve ono što se od mene ocekuje.

Primjer "Šeh in petrola"

"Šeh in petrol" iz Goražda je projekt organizacije šehida i invalida ovoga grada. Jedan je od rijetkih ekonomskih projekata koji se, uprkos svemu, pokazao uspješnim. Zasluge za to najviše pripadaju njenom menadžeru i direktoru Bahtanovicu. Sada tu radi dvanest radnika. Osim direktora i jednog ratnog vojnog invalida, ostali su iz šehidskih porodica. Benzinska stanica, prodavnice, autopraonica i klub su i jedini novoizgradeni prostori koji je vaš reporter vidio tokom boravka u Goraždu. "Šeh in petrol" iz Goražda je zasebna firma i nije dio "Šeh in petrola" iz Sarajeva.

- Mi smo pokušali i, evo, uspjeli realizirati želju i projekt Organizacije šehidskih porodica da pokrenemo nešto što bi koliko-toliko pomoglo egzistenciju gradana ove populacije. Medutim, od samog pocetka nailazimo na velike probleme, prvenstveno od vlasti i administracije - kaže Bahtanovic.

Zbog formalih sitnica, firma još uvijek nije dobila upotrebnu dozvolu za objekt koji je u funkciji.

- Ja sam svjesno krenuo da radim, kako to sad izgleda, ilegalno. Više se nije moglo cekati. Mjesecima se ta dozvola ceka, oteže se. Navodno smo mi uzrupirali više zemljišta nego nam je dato, ali kad god sam tražio da se to na bilo kakav nacin riješi, pa ako jesmo - da taj dio otkupimo, nije bilo ništa od toga. Sve se oteže unedogled - ogorcen je Bahtanovic na trenutnu vlast. - U isto vrijeme, kao nelagalni privredni subjekt, uplacujemo za šest mjeseci prošle godine pola miliona maraka poreza u budžet, a oni ne mogu poslati komisiju na teren da ispita slucaj i izda rješenje. Svjestan sam i imam informacije da sam ja jedini razlog za takav odnos prema ovoj firmi. Nekome smeta što sam musliman i što je moja žena pokrivena - zakljucuje Bahtanovic.

Gospoda Nada hoce dimnjak na džamiji

Opcinska služba za urbanizam, koja je, tvrdi Bahtanovic, i trebala to pitanje riješiti, definitivno predstavlja jedan od najvecih problema. Ta famozna služba - kojoj trebaju mjeseci, pa i godine da izda samo jednu dozvolu za gradnju kuce ili poslovnog prostora u gradu koji vapi za osvježenjem - od Goraždanskog muftijstva je, prilikom odobravanja projekta nove džamije u gradu, tražila da se obavezno u projekt za džamiju uvrste lift i dimnjak. Službenica Nada, za koju tvrde da je mahsuz dovedena iz Sarajeva za te potrebe, liftom i dimnjakom je uvjetovala dozvolu za izgradnju džamije, tek druge u gradskom jezgru.

- Vec tri godine znam da covjek ceka dozvolu za izgradnju stambenog prostora koji je gradu doista potreban - kaže Admir Pozderovic. Više od šest godina je prošlo od završetka krvave opsade Goražda u kojoj je agresor sa položaja iznad samih krovova gradskih kuca uništavao i ubijao sve što se krece, a Goraždani, cini se, za razliku od drugih dijelova Bosne i Hercegovine, nisu zaboravili ono što su preživjeli. Na jednom od obronaka iznad grada su napravili - najviše zahvaljujuci dobroj volji vojske - mali memorijalni park.

Dok se penjemo kratkim, ali strmim putom ka uzvisini sa koje se grad vidi kao na dlanu, Gidra i Admir objašnjavaju, pokazujuci položaje agresora i branilaca.

- Sa ove je strane tokom cijelog rata djelovala "praga". Prvenstveno je radi nje i napravljen onaj most ispod mosta - pokazuje Gidra ukazujuci na domišljatost Goraždana, koji su, ispod betonskog mosta, koje je predstavljao brisani prostor, napravili viseci most. Njime je vaš reporter prošao uprkos cinjenici da je i njegovu ratnu konstrukciju - ponajviše drvo - dobro nagrizao zub vremena. Memorijalni park, nevelik, ali dovoljan da zadrži sjecanja, obogacen je sa nekoliko ratnih trofeja - "PAM-ova" i "PAT-ova", koji su sad, neupotrebljivi, samo nijemi posmatraci na grad po kome su sijali smrt.

- Kad su vojnici americkog SFOR-a dolazili ovdje i vidjeli gdje su bili položaji agresora, kao iz topa su zakljucili da je ovo vec bio osvojen grad, jer nisu mogli vjerovati da je neko mogao odbraniti grad koji je imao neprijatelje ovako blizu - pripovijeda Gidra. - Mladi dodu ovdje i prisjete se svega što se dogadalo - dodaje Admir. Vecina mladih, onih koji su još tu, vrijeme prekracuju u kaficima.

- Sve to ide u Sarajevo, bilo radi obrazovanja, bilo radi zabave - kaže Hasan Gabela. - Prošle godine je Narodno pozorište iz Sarajeva uradilo dobru stvar. Odigrane su dobre predstave i bilo je pravo osvježenje gledati Sidranovu dramu "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce ".

Prozor u svijet

Dva Internet-kluba, veoma dobro posjecena, prozor su u svijet mladim Goraždanima. Listom isticu i pozitivan primjer karate-kluba "Halidej", koji je, sa svojih 280 clanova, osvježenje u opcoj besperspektivnosti. Desetine odlicja - što medunarodnih, što domacih - samo su potvrda kvaliteta, ali i koristi za goraždansku sredinu, koja, svojom teškom ekonomskom situacijom, širom otvara vrata društvenim pošastima. Svi problemi o kojima sam slušao, razgovori koje sam vodio, poteškoce na koje sam naišao, ništa od toga u meni, niti u bilo kome s kim sam se sreo, nije probudilo osjecaj ocaja i bezizlaznosti, iako je baš to, svi su toga svjesni, najbliže realnosti.

Iako su realni pokazatelji govorili suprotno, bilo mi je prilicno lijepo u Goraždu!

Je li to radi vedrog dana, lijepoga grada ili njihove ugodne smirenosti i gostoprimljivosti, ili možda od doživljaja krive, ali bistre Drine?!